Latino leksikon

Kad razmislim sve brazilske telenovele koje sam gledala su i više nego odlične. Jedina koja mi se nije dopala pretjerano je "Hilda uragan".

Kao i većini vas, na prvom mjestu je O Clone, a slijede Terra nostra i Esperanca. U 250 epizoda nema napornih, dosadnih i nepotrebnih trenutaka. Obrađeno je mnogo tema na jako ozbiljan način, na način koji čovjeka stvarno tjera na razmišljanje.

Kloniranje - koliko uopšte čovječanstvo od toga ima koristi? Može li čovjek izigravati Boga? Ne, jer ne može sam stvoriti život, odnosno da bi napravio klona potrebna je živa ćelija. Kako će se osjećati odrasla osoba kad sazna da je klon? Ko je ? Kome pripada? Ko su mu roditelji? Da li je on individua za sebe ili samo kopija, kao što imamo original i kopiju  parfema, telefona i slično? I, konačno, ko treba da ima starateljstvo nad klonom? Osoba koja ga je rodila, ili osoba koja je roditelj originala? O clone povlači sva ova pitanja , i na odličan način pokazuje koliku patnju može donijeti kloniranje čovjeka, ne samo njemu, nego i njegovoj okolini. Čak je Mel bila oštećena jer su mislili da je luda kada je viđala malog Lea koji je isti njen stric.

Vještačka oplodnja spermom nepoznatog donora - da ili ne? O Clone pokazuje da je bolje ne, da to nosi rizike. Nije velika mogućnost greške, ali ipak postoji. Da li rizikovati li ne? Deuzi je rizik uništio život.

Ljubav hrišćanina i muslimanke - da li je moguć spoj nespojivog i prevazići takve razlike? To je tema za sebe, al ukratko ću reći da je prilično težak spoj, ako su oboje religiozni i ako i jednoj i drugoj strani poštovanje vjere znači. Ok, O clone ima sretan kraj. Ali, da je sretan za Žade u potpunosti, s obzirom da je uskraćena za život za kćerkom?

Upoznavanje drugačije kulture - ovo je donekle vezano za prvu stavku. Za hrišćanski, zapadni svijet je jako interesantno upoznati drugu kulturu, druga vjerovanja. Gloria Perez je živjela u Maroku, i zato je tako dobro i predstavila njihovu kulturu. Ali, ne samo to. Glumci su toliko dobro ušli u te uloge da djeluje da zaista i pripadaju Maroku! Žadin pjes je nešto fantastično, praznik za oči, kao da je rođena s time. I, djeca su uvjerljiva bila. Zaista su svi ušlu u tu kulturu, i način na koji ti ljudi žive, i odglumili su to fenomenalno. Alijeve mudre izreke su još davale posebnu čar.

Stapanje u drugu kulturu - kako ostati vjeran svojim idealima u potpuno novom okruženju? Muhamed je (pa čak i tvrdokorni Abdula) vrlo lako poklekao  pred čarima razgolićenih ljepotica. S druge strane, očekuje da mu djeca ostanu imuna na sve ono što nudi zapadni svijet.

Ovisnost od droge i alkohola - mislim da je ova serija čak dobila nagradu za obradu ove teme. Nisu prikazali u suštini ništa što već nismo znali, ali su to odradili odlično. Jasno su pokazali koliko bilo kakva ovisnst može nekoga da košta i da čovjek na samom početku ima šanse da izvuče. (npr. Sesel se izvukao i diplomirao, dok je Nando izbačen iz benda koji je kasnije postao uspješan)

Loš brak  i upadanje u rutinu - primjer Nandovih roditelja. Zajedno su samo iz navike, brak im se pretvorio u rutinu. To je Alisinja dobro iskoristila da izmanipuliše Nandovog oca(zaboravila sam ime) i da im razori i ovako narušen brak. Nažalost, to je slika realnosti. Žena, koja nije naročito inteligentna, a nije ni lijepa, sa lakoćom izmanipuliše slabića koji je upao u opasnost zvana "rutina" i učini da se on osjeća mlado, poželjno i voljeno. Ishod je njegov razvod, a on na kraju bude ostavljen kada je ljubavnica izvukla iz njega sve što joj je trebalo. Dok ga je manipulisana i vrtjela se oko njega ona je ispadala osjećajna svetica, a njegova žena koja je opterećena obavezama i njihovim sinom, je ispala vještica. Nažalost, ovo se dešava.

Stupanje u brak radi osjećaja obaveze ili sa nadom da će ljubav doći - primjer Maize i Lukasa. Ne uzimam za primjer muslimanske brakove koje ugovaraju roditelji, već ove gdje se čovjek sam pita s kim će živjeti. Maiza je voljela Đogovu sliku u Lucasu, a Lucas se oženio iz neke obaveze i patnje za Žade, Pogrešan potez, ne možeš se vjenčavati za nekog samo jer te podsjeća na nekoga, i očekivati da budeš sretan.

Podređivanje svog života bračnom drugu - primjer Edne. Ne treba ni naglašavati koliko je to pogrešno. Edna se na kraju našla u poziciji da je u srednjim godinama, ostavljena od muža, i nema pojma što drugo da radi u životu, jer je njen život bio povlađivanje Albieriju.


Mislim da sam obuhvatila sve glavne teme koje se provlače. Nisu samo teme odlične, već i muzika, lokacije, odjevanje... Scene Žadinog plesa, scena zabava kod Alija/Saida, odjevanje Žade i Latife, sve je besprekorno, i zaista  O Clone pruža i užitak za oko i uho, osim dobre priče.

Ono što je slično latino serijama (onim na španskom jeziku) jeste prikazivanje tih nižih slojeva društva, njihovog života i zanimacija. Od njih je dona Žura posebno zanimljiva. Jeste sve to uzelo malo više vremena, posebno zezancije automehaničara na račun Odete, onda Odetino traženje bogatog zeta... Ali, pretpostavljam da je bio cilj da Muhamedovo  i Latifino okruženje bude što zanimljivije i u što većoj suprotnosti njima samima.  

Odetine poduke Karle sa "K" da bude zgodna, lijepa i nasmijana da bi našla dobru partiju za dečka/muža je nažalost takođe slika realnosti. Mnoge majke smatraju da ako nauče ćerke da ulove "dobru partiju" da su ih sve naučile.

Ono što je posebno specifično kod O Clona je činjenica da nema negativaca (dobro sem Alisinje koja je vezana za sporednu priča), nema zlih negativki, niti poremećenih ubica. Jednostavno, u pitanju su likovi sa vrlinama i manama, koji čak i ako dijeluju kao negativci (Maiza, Said) to u suštini nisu.

Kad sam ovoliko nahvalila seriju, sada je red da malo i kritikujem.

1) Način na koji je Karla ostala trudna je odvratan i ne znam da li je to uopšte moguće   Korištenjem nečijih iskorištenih kondoma? Fuuuj.
2) Mali Ze Roberto koji ima 14 godina odlučuje da postane musliman, i to vjeren za Samiru. Mislim ono dijete od 14 godina se ne pita s glavom, sigurno ne mjenja vjeroispovjest i sigurno se neće vjeriti
3) Ivete i Leonidas sa 50-60 godina dobili blizance. Whaaaat?
4) I, najveća zamjerka je scena Melinog pobačaja. Doktor došao kod nje kući, ustanovio da je pobacila, i pošao odakle je došao. Ništa ginekološki pregled, ništa boravak u bolnici, ništa od pokušaja da se beba spasi, ništa od kiretaže. Ustanovljen pobačaj od samo pogleda na pacijenta, bez pregleda, i boravka u bolnici mi je glupost ravna porođaju kroz farmerice, i najveća zamjerka na scenario.