Telenovele: Što mislite o...?

Od kad sam počela da pratim telenovele preko interneta ne pamtim da sam bilo koju čekala s toliko nestrpljenja kao ovu. Sa ushićenjem sam pratila svaku vijest, svaki video, sliku... Na kraju sam se razočarala i jedva čekala da je završim. Gledala sam iz "obaveze".

Nisam bila od početka razočarana nego vremenom. Velika šteta, zato što je imala veliki potencijal i sve je bilo kako treba- glumci, gluma, produkcija... Sve osim načina na koji se priča razvila. Baš je bilo neoprostivih gluposti.

Glavni lik je još gori nego Alejandro u La Patroni. Lucha je dobar lik, ali previše super-woman za moj ukus. Porras i Aylin su mi bili zanimljivi i zabavni. A koliko mi je serija bila upečatljiva govori činjenica da sam potpuno zaboravila jednog od bitnih negativaca. Naime, dok sam reprizirala Patronu htjela sam provjeriti gdje sam još gledala Tigrea (Javier Diaz Dueñas). Začudila sam se kad sam vidjela da je glumio u Los Miserables i nisam se mogla sjetiti ko je bio. Morala sam ukucati na yt da bih se sjetila njegovog lika.

Stvarno ne čudi što je serija nije bila posebno zapažena, a sa tom ekipom i sinopsisom su htjeli ponoviti La Patronu.

Entrada i pjesma onako. Trejler je snimljen za tu svrhu, uopšte ne sadrži scene iz serije.

Nisam gledala seriju. Privukla mi je pažnju zbog Aracely, pa sam se dovumila između La patrone i ove i mislim da nisam pogrešila što sam izabrala La patronu. Trailer mi nije ostavio dovoljno dobar utisak da bi se više zainteresovala za nju.

Nisam je gledala, samo sam bacila pogled na par scena. Znam da je bazirana na romanu Jadnici od Viktora Igoa (meni među najdražim književnim delima). Serija me nije dovoljno zainteresovala, baš mi je vukla na kopiju La Patrone. A Aracely u ulozi Žana Valžana

Ok, Jadnici i Grof Monte Kristo imaju nekih sličnosti i dodirnih tačaka, ali definitivno ne toliko da im adaptacije liče jedna na drugu jbt

mislim da nisam pogrešila što sam izabrala La patronu.

Definitivno nisi.

Ok, Jadnici i Grof Monte Kristo imaju nekih sličnosti i dodirnih tačaka, ali definitivno ne toliko da im adaptacije liče jedna na drugu jbt

Jadnike nisam još uvijek čitala, ali LP i LM su imale sličnu samo to osnovnu ideju o nevinoj ženi koja je zatočena i nekoliko istih glumaca. Priče su pošle u različitim pravcima, u slučaju LM u prilično besmislenom. Čak su na kraju uradili isto što i u LCDAL-iznenada u priču ubacili blizanca. Porras kao zloća prolazi, ali ne prolazi kao zloća i dobrica u istoj priči.

Nisam naišla na nju u vrijeme kada je bila aktuelna, ali svakako bih je i tada i kasnije otpisala zbog tog natprirodnog elementa.  Bukvalno bih prije pogledala i MLDB kao neki.

El cuerpo del deseo-u ono vrijeme kad sam je gledala,bila mi je dobra,ali danas bi ju ocjenila kao dosadnjikavu,prosjećnu,bez veze i ne bih ju ponovno gledala.Od glumaca,samo su mi se sviđali Lorena Rojas (),Erick Elías y Vanessa Villela,Diana Osorio i Pablo Azar,ostatak glumačke ekipe,blago rećeno,užas,ništa posebno.Mario Cimarro mi nikad nije sjeo kao glumac jer je sav hladan,ravnodušan i bez emocija (sav je drven,ne zna uopće emojice pokazati niti odglumiti sreću,tugu,samo zna udarati i lupati šakama kad treba i to je sve od njega i njegove glume...) i ne volim ga,jako je loš glumac,ćak niti u Pasión de gavilanes mi se nije svidio,jednostavno je jako loš glumac i to je to,i Martín Karpan također-ok,dobro se snalazi u ulogama negativaca,ali mi je isto prosjećan glumac i njegova uloga također-ništa specijalno kao i ostali likovi,a i cijela serija je bila prosjek,ništa posebno

kao neki.

Gledala sam je kad se emitovala kod nas, mada ne od početka. Držala mi je pažnju, ali najviše zbog pokojne Lorene Rojas i njenog lika. Isabel je stvarno bila sjajno napisana i odglumljena villagonistkinja. Suštinski nemam zamerki na seriju, premda se za nju nisam vezala.

Opšti utisak:

Serija je ostavila snažan utisak na mene prvenstveno i isključivo zbog genijalnog lika i glume Lorene Rojas! Sama priča sa elementima nadrealnog nije nešto što me privlači, ali je zato maestralna gluma glavnih junaka, prvenstveno Lorene, sve to nadoknadila, da su svi drugi nedostaci pali u drugi plan.

Glavni junaci:  

Lorena i Mario su jedan od meni tri najdraža para u telenovelama ikad. Oboje su mi pojedinačno dragi, ali njihov spoj je jedan od retkih, za moj ukus, savršeno pogođenih. Imali su nestvarnu hemiju. Sećam se da sam ovu seriju sa iščekivanjem pratila i čekala da vidim šta će novo senzualno imati na sebi glavni ženski lik. Ona je meni tada bila pojam ženstvenosti, one drske, samosvesne, fatalne žene, žene sa velikim Ž!  Sve to zahvaljujući genijalnoj Loreni Rojas koja mi je od tada postala jedna od najdražih latino glumica ikad, koju ću uvek pamtiti po tom genijalnom liku! Usudila bi se čak reći da je ona svojim likom u tom periodu moje mladosti odredila moj doživljaj i pojam hrabre i neustrašive žene koja drži do sebe. Ista je stvar sa pojmom ženske lepote, nešto najbliže savršenstvu!

Glumačka ekipa:

Nije bio loš ni ostatak glumačke ekipe, ali je glavni par i glavna radnja bila toliko upečatljiva da su drugi ostali u njihovoj senci.

Entrada/pjesma:

Sviđa mi se. Kada je sada poslušam vrate mi se sećanja na čaroliju koju sam tada doživela.

Gledanje/ponovno gledanje:

Sigurno da ću je jednom opet reprizirati.