Gran hotel

Počeh juče ponovo da uživam u ovoj milini od serije.  Pogledala sam prvu epizodu. Zgrada Gran hotela, pejzaži, scenografija, kostimi su zaista raj za oči. Iako većim djelom znam cijelu radnju (neke detalje sam zaboravila) s jednakim žarom je gledam kao prvi put. Glumačka ekipa odlično odabrana, po meni su jedino drugog glumca trebali uzeti za Diega, ovaj mi je starno iritantan. Ipak to mogu i da zanemarim.

Baš mi je bio neobičan momenat kada Alicia i Teresa razgovaraju otvoreno o porodičnim stvarima, a dvoje konobara im u sobi služe ručak. Ono zar ih nije briga ako osoblje prepričava njihove intimne stvari? Razgovor majke i ćerke u kojem majka kaže da ne traži ćerci da voli tog čovjeka, već samo da se uda za njega me je baš posjetio na Rose i njenu majku i fimu Titanic. Skoro preslikana situacija, porodica je u finansijskim problema i sad ćerka treba da spriječi katastrofu tako što će se udati za dobru priliku. Potpuno je nebitno da li ga voli i da li će s njim biti sretna dokle god je očuvan ugled i  status u društvu.

Momenat koji me iskreno nasmijao jeste kada je Andres vidio kako Julio razgovara sa Alicijom pretvarajući se da je gost hotela i nećak neke bogatašice. Zapanjio se, zamalo da prospe ono piće. Andres je konstantno traumiran i preplašen, doduše pored onakve majke nije ni čudo. Dobro je bilo kada je Julio rekao kako je super što konobari ne moraju nju da trpe, a Andres njemu "ona mi je majka".  Kad sam već kod smješnih stvari doslovno ne mogu dočekati da se pojave Ayala i čini mi se da se Hernando zove onaj njegov pomoćnik. Oni su mi bili hit!

Jedina situacija u kojoj mi je Alicijin stav zasmetao, jer se postavila nekako nadmeno, jesta ona kada je shvatila da je Julio konobar, a ne gost. Ok, naravno da zaposlenom koji napravi neki vid prevare neće aplaudirati, ali nešto mi je škripalo u toj sceni i tom šamaru.

Blesavi Javier mi je simpatičan iz samo jednog razloga. Jer ne podnosi Diega.

Diego "Ti ćeš mene da učiš kako da se ponašam prema dami!?
Javier " To ne bi imalo svrhe."  

Sofije mi je bilo žao kad je izgubila bebu i kad je shvatila da neće moći da ima djecu. Jer, žena, u tom njihovom sistemu vrijednosti, vrijedi onoliko koliko sinova može da rodi. Samim tim njen brak je ugrožen, a rastava bi značila sramotu itd. Ipak kad pomislim što će sve da uradi prestanem da je žalim. S druge strane Belen je bila lik koju sam konstantno mogla i da mrzim i da saosjećam sa njom.

Alfredo je mekušac i sada kada znam priču do kraja vidim koliko je to na samom startu očigledno.

Dovršila sam 1. sezonu. Ne bih mnogo komentarisala događaje, već nešto drugo. Samu radnju manje više znam s tim što sam neke detalje zaboravila pa me iznenade, kao npr. da je neko pokušao da ubije Andresa dok je mjenjao sijalice na lusteru. Kad se popeo na one skale sjetila sam se što će se desiti.
Priča Julia i Alicije je lijepa, prirodna i neusiljena i uživam u njoj. Kada je Alicia napustila sve da bi pošla sa Juliom baš sam pomislila kakva je to borba razuma i srca. Po meni ni jedno rješenje u njenom slučaju nije dobro. Da ostane i da se uda za čovjeka kojeg ne voli i koji je daleko od poštene osobe je ludilo. Da ode bez ičega sa osobom koju jedva zna opet nije dobro rješenje. Ok, Julio je dobar po defaultu, ipak je to glavni junak. Ali, realno i objektivno kad pogledamo, on je od juče u njenom životu, bio je u zatvoru, ne može mnogo da joj pruži. Što je onda najbolje? Da ipak rizikuje? Možda bi neko srednje rješenje bilo najbolje. Da pokuša da sebi nešto obezbjedi, krijući od majke, tipa pokupi sav svoj nakit koji bi mogla prodati u slučaju nužde, ili još bolje da obezbjedi sebi neki posao, pa da bježi sa Juliom. Mada to s poslom je teže izvodivo s obzirom da se radi o početku 20. vijeka. Ali, povesti se samo za osjećanjima i pobjeći bez ikakve svoje sigurnosti nije najpametnije. Mada jeste pametnije od udaje za Diega. Ali što biva na kraju? Julio se povlači (iz razumljivih razloga), a Aliciija je već sve napustila. I što bi onda bilo s njom da Diego nije odlučio da iskulira pismo, da ga je npr. pokazao Teresi koja bi Aliciju onda ostavila bez ičeg  i krova nad glavom? Sve se svodi na to da se prvo mora obezbjediti sigurnost pa tek onda ići za osjećanjima, čak i kada je u pitanju glavni junak u privlačnoj priči.

Ono dalje što sam htjela prokomentarisati jeste odnos prema nižim slojevima duštva. Možda je previše iluzorno očekivati da aristokratija tretira pripadnike niže klase kao živa bića sa osjećanjima i dostojanstvom. Nije ništa čudno to kako ih doživljavaju, toga je bilo i biće. Ali ono što je nevjerovatno jeste  pomirljivost osoblja hotela s tim. Oni sami sebe doživljavaju kao manje vrijedne i kao da misle da nemaju pravo da žele bolje u životu. Želi Belen, ali naravno jedina sobarica koja želi za sebe bolji život je, može se reći, negativka. Od ovog klišeja ni Španci nisu pobjegli. Isto važi i za Cristinu. I ona je željela bolju budućnost i naravno samim tim nije cvjećka. Ovamo npr. Andres koji je najpozitivniji lik ne očekuje ništa od života sem malo pažnje od Belen i smatra da nema pravo da se mješa sa gospodom.

Nisam ni upamtila sve situacije u kojima se posluga tretira kao niža klasa, ali evo nekih izjava.

-ne treba im prilaziti na veću blizinu od 40 cm
-ne treba ih gledati u oči
-dobar konobar je nevidljiv odnosno niko mu ne zna ni ime. Kad bi se posluga ikako mogla pretvoriti u duhove najbolje bi bilo. Pa još i ako izgube identitet bilo bi idealno.  
-ovo pile je mora biti zgriješilo nešto u prošlom životu, nemoj ga iznositi za večeru, ostavi ga posluzi
-jesi li očistila toalet? (služavka upravo sjela da jede) Misliš da je tvoj obrok bitniji od potreba gostiju?
-besprekoran izgled je imperativ. Služavka kojoj je lice zahvatio plamen baš tokom rada u hotelu je otpuštena jer joj je naružen izgled.
-zabranjen nakit sobaracama, osim ako je udata može da nosi burmu
-sve mora da izgleda kao da je tek počelo da se koristi (npr. svjećnjak savršeno očišćen od svih tragova voska)

Ili evo još jedne situacije. Hotel treba da ugosti lovce te su konobari dobili nova zaduženja kap npr. da čiste čizme  (?!!!) gostima. -Kada ćemo to postići? Umjesto spavanja - bio je odgovor. Ustajanje sat i po ranije.

Ili razgovor Angele i Benjamina.

-Ako se ne rješi problem s vodom ostaćemo bez gostiju.
-Da znaš da ponekad maštam o tome, o odmoru.
-Da, kažu da je to lijepo.

Dakle ljudi u životu nisu imali godišnji odmor.

U jednom momentu kada se Belen žalila i kada je savjetovala Cristinu da štedi da bi mogla napustiti taj posao, Angela je taj savjet prokomentarisala kao nešto loše. Rekla je da je njen otac spavao sveg 4 sata dnevno, da mu je stradala kičma do 30 godine i ubijao se od posla samo da bi mogao da plati smještaj i hranu. Zaključak priče: radnici u hotelu imaju smještaj i hranu i čak bi oni trebali da plaćaju Teresi za to, a ne da dobijaju platu za rad.

Kada je bogati gost doveo 5 pasa  vlasnici hotela se nisu tome usprotivili iako uvođenje kućnih ljubimaca nije u skladu s politikom hotela. Nije ništa sporno da ugoste čovjeka s psima. Ali psi ipak ne mogu biti biti s gospodom na istom spartu već sa poslugom. Onda je nesretni Andres dobio zaduženje da ih pazi. Jednom ga je Julio pitao koliko taj Anselmo ima pasa. Pet - odgovorio je. Julio na to: -Fali ti najružniji.  (taj najružniji, Napoleon, je meni bio najslađi   ) Uz cijeli posao Andresa je još boljela glava da sačuva svih 5 psića na broju.

Situacija koja je bil vrhunac je smrt Juliove sestre. Niko sem dvoje ljude nije znao da mu je ona sestra, pa su njegovu reakciju kada je vidio tijelo protumačili sa "običnim" osjećanjem  tuge koju bi neko osjetio kad vidi bilo čije mrtvo tijelo. Benjaminov komentar je bio u smislu da konobari  i generalno osoblje ne trebaju da pokazuju osjećanja, i tako reaguju. Već da rade posao. Dakle su emocije zabranjene na radnom mjestu koje je i njihovo mjesto boravka.

E da, kad neko umre u hotelu sobaricu zapadne dužnost da pripremi tijelo za ukop.    

Započeh drugu sezonu i nove misterije. Zaokružila se priča  o Cristini Olmedo, ali se otvorila nova o Alicijinom pokojnom ocu. I dalje uživam u ovoj priči, a osim što je sama po sebi dobra mislim da su još jedan razlog što je volim neke sličnosti sa Internatom. Nema radnja dodirnih tačaka, ali evo nekih asocijacija.

U obje serije imamo upačitljivu zgradu ( škola/hotel) sa lijepim enterijerom i okolinom (šuma/more). U hotelu imamo i tajnu sobu u koju se ulazi kroz ormar druge sobe dok u školi imamo skriveni tavan. Čini mi se da ćemo i u hotelu na kraju imati neke tajne hodnike.

U oba slučaja priča počinje sa misterioznim nestankom osobe koja je otkrila nešto što ne treba znati. (Alonso u Internatu, Cristina u hotelu) Tokom cijele serije (i jedne i druge) imamo misterije, ubistva i ekipu istražitelja.

Prijateljstvo Andres & Julio podsjeća na Ivana i Marcosa.

Likovi su upčatljivi u oba slučaja. Recimo Teresa me asocira na Elsu, a Angela na Jacintu, iako su naravno i Jacinta i Elsa klasa iznad. Dalje, imamo nestašluke malog Javiera Holgada i velikog Javiera Alarcona.  

Naravno Yon je tu najveća spona.   Njegova priča sa Alicijom je lijepa, od početka definisana, dok u Internatu su ljubavni odnosi malo komplikovaniji. Nemam s kim da ih poredim.  


I evo simpatičnog momenta s početka druge sezone. Stiže novi šef sale - Ernesto, Angelina ljubav. Jedini čovjek koji joj je uspio izmamiti osmjeh. Njihov dijalog kad se upoznaju ide otprilike ovako.

...
Ernesto se žali na neku osobu koja je za godinu i po nikad nije nasmijala

- Mi smo posluga, ne treba da se smijemo.
- Pa u slobodno vrijeme bi se mogli nekad nasmijati.

(Angela se smješka)

- Eto vidite. Uspio sam Vas nasmijati.
- Smijala sam se pominjanju "slobodnog vremena". Ovdje kad završite smjenu neće Vam biti do smjeha.

Da se nadovežem na prethodni post. Zahvaljući Angelinom stavu da je za poslugu dobro ono što za gospodu nije pola konobara se otrovalo. Naime, onaj ludi Javier je opijum sakrio u šerpi sa supom i uspio je spriječiti da se ta supa ponudi gostima rekavši da nije dobra. Naravno kuvarica je prava zdrava popila kritiku što je supa ružnog ukusa. Ali, kako je ipak dobra za poslugu konobari su je jeli, i naravno poslije su bili u drogiranom stanju  i nisu mogli da rade. I u svemu tome opet strada osoblje jer oni zdravi moraju sada da rade duplo više.

Belen je rodila blizance. Unaprijed sam smorena što neće  biti većeg zapleta oko tih beba.  

U trećoj sezoni se i dalje nastavlja misterija oko ubistva Carlosa Alarcona. Alicia i Julio su otkrili da otrov nije bio ni u kafi ni u piću koje je popio tog jutra, i ne mogu da skontaju kako je unio otrov. E da su imali Poaroa misterija bi se riješila mnogo brže. Imao je Poaro sluačajeva kada se nije moglo utvrditi kad i kako je neko  otrovan tj. kojoj namirnici/piću je otrov stavljen. Takođe je imao slučajeve gdje je istraživao ubistva iz prošlosti tako da bi sigurno riješio sve misterije Gran hotela začas. Ipak, mislim da nijednom u karijeri nije rješavao slučaj u Španiji,  a Belgiju je napustio tek tokom ili na završetku I svjetskog rata.  Ipak, imamo detektiva Ayalu (pardon agenta pošto je degradiran) čiji me sarkazam i genijalne opaske oduševljavaju. Oduševljava me i Hernandova glupost takođe, baš me razonodi.  Kao npr. kada je Ayala sačuvao rebro od Carlosovog leša (da bi utvrdio je li otrovan), a kada je pomenuo da je sačuvao rebro Hernando je mislio da govori o životinjskim rebrima za večeru.  

Potpuno, ali potpuno, sam zaboravila da je Angela imala još jednog sina, i da je on htio ubiti Andresa. Angelu na početku vidimo kako osuđuje Belen zbog trudnoće i kako ne želi da njen sin prihvati tuđe dijete. A poslije vidimo da je ona bila u potpunoj istoj situaciji u mladosti. Ostala je trudna  s bogatim čovjekom koji je oženio osobu iz viskog društva. Kasnije kada je već bio oženjen ona je ponovo ostala trudna i tada je Juan prihvatio Andresa za svog sina. Čak joj se i dva puta desila slična situacija. Ok, Belen nije cvjećka i bila je toksična za Andresa. Da li se radilo o Angelinom predosjećaju ili jednostavno olako osuđuje ljude pa čak i za ono što se i njoj desilo?

Zaboravila sam još neke sitnice iz Javierove biografije. Kao npr. da je lažirao vlastitu otmicu i da je poslao u hotel prst od nekog leša da bi ispalo da su njemu otmičari otkinuli prst. Kada je Teresa vidjela da mu ne fali nijedan zalijepila mu je takav šamar i dala mu posao u hotelu. Da rinta u kuhinji,   Ipak, omiljen dio njegovih pustolovina je odlazak u vojsku.  

Manje više mi je sličan utisak kao i prilikom prošlog gledanja. Ne mogu da ne zapazim neke greške. Šteta zbog njih kad je sve ostalo savršeno. Prvo, beba Alejandro nikako ne raste. Drugo, hotel se u rekordnom roku oporavlja od eksplozije. Treće, jedina poenta podmetanja bombe jeste otmica Alicije. No dobro...

U trećoj sezoni Javier ima svoje najzanimljivije i najmanje zanimljive momente. Želja za odlaskom u vojsku u namjeri da uplaši majku, izigravanje gluvosti, dezertiranje iz vojske, preživaljavnje strijeljanja... Od kad se oženio čudakinjom Laurom postaje mi dosadan. Ali mogu reći i da mu je trebala neka takva ženska. Da je u braku sa nekom normalnom nastavio da bude isti neodgovorni ženskaroš.

Sve više se divim liku Terese, odnosno interpretaciji Adriane Ozores. Opasan igrač, proračunata, ne predaje se lako i stalo joj je da održi porodicu na okupu što radi na pogrešan način... U ovim poslednjim epizodama ostaje sama i tek kada  večera  sama za stolom vidi se koliko joj ustvari složna porodica na okupu znači. U svojoj usamljenosti i očaju se upušta u vezi sa Jesusom. Ali imala je ona i svoje simpatične momente uglavnom u scenama sa Javierom.

Kad već pomenuh Jesusa, i dalje mi je neuvjerljivo da je Diegova pokojna žena u njega zaljubila, u čovjeku koji maltene može biti tata njenom mužu. Diegu se dva puta desila ista situacija, oženio se osobom koja voli drugog. Da je normalan čovjek bilo bi mi ga žao... Ali, njegova monstruoznost nema opravdanje. A u suštini nisu razočarenja napravila od njega lošu osobu, već je on to bio i ranije. A vrlo je moguće da mu se dva propala braka ne bi desila da nije takav kakav jeste.


Ayala i Ernando me do suza znaju nasmijati. Ayala je gospodin čovjek, inteligentan, smiren, pronicljiv i sarkastičan s kim i kad to treba da bude. A Hernando je Hernando, opušten, krajnje glupi potpuno pogubljen. Sporedan i faktički za radnju nebitan lik poput Hernanda je ipak dao veliku čar seriji. On je jedan od rijetkih likova čija mi je glupost simpatična.  Naravno, da u stvarnom životu glupa osoba koja radi takav posao to ne bi bilo nimalo simpatično.

Kad smo kod glupih... Andres koji priznaje navodno ubistvo kojeg se i ne sjeća je vrhunac debilizma. Da Ayala nije bio dovoljno pametan...pa Andres bi umro zbog svoje gluposti.

I bijedna Sofia ne prestaje da me nervira. Tj. činjenica koliko ima sreće. Lažiranje trudnoće, podmetanje tuđeg dijeteta mužu, dva ubistva i preljuba sa popom... I  sve to ona će imati happy end.

Aliciju i razumijem i ne razumijem kada je prikrila ubistvo Beatriz. U takvoj situaciji bi je progonila savjest kako se god okrene. I da je poslala sestru na izvršenje smrtne kazne i da je pustila da se izvuče...što i jeste uradila.

Do kraja mi je ostalo još 6. epizoda.