Telenovela uspomene

Svi volimo ovu seriju i dobro nam je poznata, ja sam je se danas nešto sjetila. Koliko originalnih ličnosti, dobrih obrađenih tema... Nemam ni jednu zamjerku na seriju.
Koliko sam samo bila oduševljena izgledom, odjećom Žade i njenim plesom. Uvijek sam rado ponavljala te scene. Tada sam tražila mami da mi sledećeg dana dok sam ja u školi i traje repriza snima scene Žadinog plesa na VHS kaseti. Koliko sam sam puta to premotavala i gledala.

Evo od mene još jedna latino uspomena. Definitivno omiljena "klasična" junakinja telenovela. Rosalinda me je baš osvojila, dan danas je rado pogledam. Toliko je nježna, lijepa, harizmatična u ovom izdanju da mi ne bi smetalo da je i cijelu seriju ostala u ovoj istoj bijeloj haljinici,sandalama i sa ružom u kosi. A, kosa joj je prelijepa bila ovdje, san snova.
Kasnije kada je postala pjevačica, i bila još dotjeranija, nisam mogla da se nagledam koliko su dobre odjevne kombinacije, šminke i frizura. Gledajući njen izgled tada uopšte ne bih rekla da su 90-e. Sve te kombinacije bi i danas izgledale jednako atraktivne.

Sjetih se sad još jedne telenovele za koju sam posebno vezana. Kako je rano jutro, sjetih se perioda djetinjstva kada bih ujutro ispijala čokoladno mlijeko i gledala Entre el amor y el odio (u školu sam išla popdne). Susanu sam tada prvi put srela i osvojila me. I, pored svih kasnijih uloga najviše je pamtim kao Ana Cristinu. (Mada je Camila iz Pasion moj najdraža junakinja telenovela) Ona i Cesar su mi zaista bili divan par, sa vidnom razlikom u godinama, ali mi je to nekako dalo još veću čar u priči. Negativci, Frida i Marsijal, su ostali neprevaziđeni. (kako me je samo razočaralo što se  u Malqueridi nije ponovilo nešto slično tome)
Iako je ovo starija serija sa tom klasičnom pričom o dvoje ljudi koje negativci razdvajaju i sl. ipak mi je ovo najmanje klasična priča iz tog perioda. To kažem jer je obilovala teškim scenama, i tragedijama. Gabrielove scene borbe, stradanje  Hose Alfreda, njegova koma i nepokretosti, silovanje Fuensante, Gabrijelova nasilna smrt, smrt Ana Cristininog (Fridinog) sina, pokušaj Ana Cristininog samoubistva,  stradanje Animasa u napadu lava, Fridina bolest, ona i Marsijal onako unakaženi u zadnjim epizodama... Bilo je još toga, ali ove su mi svakako ostavile najdublji utisak. Marija Magdalina je baš tragičan lik,smrt muža, pa sina, pa duga Alfrdova koma i bolovanje... Sjećam se kada je jednom liku rekla: "Ne traži mi više da budem jaka."
Jaka priča sa jakom glumačkom ekipom, a Susana je tada pokazala što zna. Da je u životu snimila samo scenu kad joj umire mali sin opet bih rekla da je najbolja Televisina glumica. Bila je siromašna glavna junakinja, ali ne i odrpana, glupa i bez manira. Divna je bila sa onom kosom i nježnom šminkom, jednostavnom, ali lijepom odjećom. Voljela sam njene scene sa Parnasom (konjem), sjećam se, jahala je  bez sedla.
Ljubavna priča nje i Oktavija je bila baš jaka, on ljubomoran, i hoće da je mrzi, a izbija mu iz svake par da je voli. Zaista su bili krasan par.
I, samo za kraj, jedna od omiljenih scena mi je modna revija obuće koju je Ana Cristina organizovala. Frida i Octavio dođu kao da vide kako će se ona obrukati, a ono događaj bio pun pogodak, ona dotjerana u divnoj zelenoj haljini, najavljuje modnu reviju i svi joj aplaudiraju. Bila je u centru pažnje, Frida je pozelenjela od muke, a Octavio se istopio kad je vidio (mada je to dobro krio) a Ana ih je oboje ignorisala.
Eh, dok ovo pišem, osjećam se kao da ponovo imam te godine kao kada sam prvi put ovo gledala.