La usurpadora

Milos 92 wrote:I da, da li je realno da niko u produkciji ne vidi koliko Sandri loše stoji ona frizura kad je "prva dama". Ona skupljena kosa. Odvratna je tako.

  Nisam jedina koja je to primjetila,Sandra sa onom skupljenom kosom izgleda 3 puta starije nego što u stvari jest.A nije Sandra Echeverría nije baš toliko stara (1984.godine je rođena,11.12.će napuniti 35 godina), ta punđa ju baš postara,dok sa spuštenom kosom izgleda odlićno i mladoliko, u skladu sa svojim godinama.

Vidiš, ispali su originalni. Makar u gluposti. Bolje išta, nego ništa.

Pokušavam da zamislim da ta scena ima neku poentu. Ono, život u predsjedničkoj kući se nastavlja po starom, iako je predsjednik zamjenjen, ili tako nešto. Ili to, ili je greška u montaži.

Mislila sam da će Facundov lik ipak imati nekog smisla na kraju

Smisao mu je bio da pomaže Paulini kada je Carlos vjerovao da je ona luda. A kada je predsjednik shvatio da nije luda, i da ona jeste Paulina, Facundov lik gubu funkciju. Klasika. Jedan od mnogih sporednih likova koji su zaljubljeni u glavnu.

Prvo. Zbog čega je Paulina završila sa jebenim Carlosem?

Da bi bili što klasičnija telenovela. Onda su mogli izbaciti sve novine, i prekopirati scenario iz 1998.

Samo je scena takva kopija Norine smrti u "El color de la pasion".

Da, to sam i ja pomsilila. Čak je i Nora imala nešto tamno crveno, neki kao mantil.  Samo je Norina smrt bila mnogo emotivnija, bolja gluma i mnogo bolja scena pada.

I da, da li je realno da niko u produkciji ne vidi koliko Sandri loše stoji ona frizura kad je "prva dama". Ona skupljena kosa

A vidiš meni se dopalo. A odlično je ošišana kao Paola, mislim na onu frizuru do ramena.

Mislim da nikada nisam video gori elenco.

I to mi je jedna od najvećih mana. Arap je ok, Sandra mi se na kraju i dopala, ali opet ni sa jednim od dva muška lika se ne osjeća konkecija. Ni jedan par u tom trouglu me nije uvjerio u osjećanja.

Priča jeste dobro zamišljena, mnogo bolja od originala, ali moglo je to daleko bolje da se realizuje uz bolju ekipu, uz smislenije sporedne likove i dublji odnos glavnih likova.

I za kraj... Nikako da napišem da mi se ova pjesma mnogo dopada.



Ovo je inače starija Sandrina pjesma koje se prvobitno zvala Aydame.

Pokušavam da zamislim da ta scena ima neku poentu. Ono, život u predsjedničkoj kući se nastavlja po starom, iako je predsjednik zamjenjen, ili tako nešto. Ili to, ili je greška u montaži. wrote:

Pa to i jeste poenta te scene. Služavka je ispratila još jednu predsednčku porodicu i njihove životne probleme. Stižu sledeći. Meni se svideo kraj. Svakako bolje nego da su završili ljubakanjem Pauline i bivseg gosn predsednika, već je i previše što su uopšte završili zajedno.

Meni bi to sa zatvaranjem starog i otvaranjem novog poglavlja imalo smisla da se uklapa u ostatak radnje. Ovako dođe kao slučajni ispad ili slučajno potrefljen originalan kraj.

Em je služavka Juana bila bliska sa tom određenom porodicom, posebno sa Emiliom, pa mi se u tome gubi taj "život ide dalje, dolaze neki novi klinci" faktor; em se čitava stvar vrtela oko Paole i Pauline, toliko je fokus bio na njima i njihovim ličnim pričama da je sve izvan toga zapostavljeno i marginalizovano.

I onda na samom kraju reše da ispadnu dubokoumni i pruže nam parče životne filozofije

To bi isto bilo kao kada bi se jeftini ručak iz obližnjeg fast food kioska zalio čašom Dalmorea npr. Jednostavno mi ne ide jedno uz drugo

Ali slažem se da bi razmenjivanje nežnosti Pauline i njenog izabranika bila teška smorčina, bar su nas toga poštedeli