Ćaskanje o serijama

Downton Abbey

Ne znam ni sama da li da otvaram temu. Za sada ću ovdje.

Nakon prve 4 epizode mogu reći da sam očekivala nešto više. Ali, to ne znači da sam razočarana, da mi se ne sviđa ili da je loša serija. Pravi izraz bi bio - očekivala sam nešto drugačije. I to nije "krivica" serije nego moja jer sam do relativno skoro gledala Gran Hotel koju sam povezala sa ovim, pa sam i očekivala nešto slično. Sličnosti postoje, vrijeme kada se vrši radnja, bogata aristrokratija koja posjeduje ogromno, prelijepo imanje/kuću-hotel sa divnom okolinom, lijepi pejzaži, jasna razlika između bogatih vlasnika  i običnih smrtnika, pardon radnika. Još nešto slično je pitanje naslijeđivanja tog velikog imanja/hotela, žena ne može naslijediti/biti na čelu itd. Valjda sam ja zbog tih sličnosti za koje sam znala, očekivala da će i ovdje biti misterije, strašnih tajni i sl. Međutim, toga u Downtonu nema, bar ne za sada. Ipak, dobila sam jedan paket u kojem uživam - britansku opuštajuću priču, komplikovane porodične odnose, prelijep ambijent, predobar prikaz aritstrokatije, suprotnosti artistrokratije i njihovih potčinjenih...

Koliko sam čitala po netu, priča obuhvata i I svjetski rat, i tada će krenuti da se zakuvavaju stvari. Jedva čekam.  

Od likova mi je za sada najzanimljiva Sybil, pogotovo od momenta kada odlučuje da podrži služavku Gwen u njenoj želji za napretkom. Sybil očito ne prihvata činjenicu da je dio muškog društva u kojem se žena ništa ne pita, mrzi da nosi steznike, i ima hrabrosti da započne promjenu. Tako imam osjećaj da će se smuvati sa novim radnikom/šoferom koji voli da čita i kojem još nisam zapamtila ime.

Dalje, zanimljiva mi je Gwen koja svoju platu ulaže u tečaj stenografije i u kupovinu pisaće mašine ne bi li napredovala. Ima ona svoje krize, momente kada kaže sebi "ja to ne mogu i smešno je očekivati da ću biti nešto više od služavke"  i upravo to čini njen lik mnogo realnijim. Nadam se da će istrajati i napustiti taj posao i napredovati.

Suprotnost njoj je antipatični Thomas kojem je za sada jedina ambicija da dobije unaprijeđenje sa lakeja na sobara. Jaka stvar. Umjesto što pravi spletke da bi napredovao u rang ovog ili onog sluge, bilo bi bolje da se ugleda na Gwen  i da svoju energiju usmjeri na drugačiji napredak, na to da ne bude sluga uopšte.

Većina likova su pomirljivi sa svojom sudbinom, i smatraju se sretnim što uopšte služe na takvom imanjom. Razumijem to, u to vrijeme ljudi siromašne pozadine, koji se možda nisu ni mogli školovati su bili sretni ako imaju bilo kakav posao i krov nad glavom. Još ako je na  takvom imanju, pa to je premija. Ali baš zbog tih činjenica mi je Gwen zanimljiva, jer ima petlje tražiti nešto više i ulagati u svoje znanje.

Mrs Hughes mi je neshvatljiva. Djeluje kao odbojni, stari namćor, kakvog uvijek imaju takva imanja, ali mislim da ne fali njoj osjećanja već je naučila da ih krije. Npr. svidio mi se njen postupak prema Batesu kada je nosio ono pomogalo na nozi koje mu je otvorilo rane. Ono što mi je neshvatljivo je to da je žrtovala mogućnost da ima svoju porodicu da bi služila nekoj drugoj porodici. Pomislila sam, ok, izabrala je karijeru, ali da je bar neki posao zbog kojeg se odrekla ljubavi, a ne slugetanje i povlađivanje bogatašima cijelog života. I ne kapiram, zar ne može raditi za njih i biti udata istoremeno?

Bates mi je takođe zanimljiv, i tako imam osjećaj da je povredu dobio spašavajući Roberta, i da ga zato Robert zadržao na imanju i pored njegovog invaliditeta. Ani se dopao Bates, ali još nisam sigurna da li su u pitanju neka romantična osjećanja, ili ga cijeni i poštuje kao čovjeka, i jednostavno joj je dopadljiv, bez zaljubljivanja.

Mary djeluje kao površna, nadmena i hladna bogatašica, ali nije ona baš tako jednostavna.

S druge strane, Edith je defintivno jednostavna. Ljubomorna je na sestru, želi da se uda i to  joj  je sav životni cilj.

Robert je tipični aristokrata. Ipak, nevjerovatna mi je njegova pomirljivost s tim što njegovo bogatstvo i imanje treba da dobije tamo neki rođak kojeg i jedva zna, samo jer je taj dalji rođak muško, a on ima samo ćerke.

Simpatičan mi je bio momenat kada je Carson htio da propadne u zemlju jer se ispostavilo da je nekad igrao na sceni te je dao ostavku, onako dramatično. Robert tu ostavku nije prihvatio, a čak mi je djelovalo da mu je cijela ta situacija zabavna.

Sada dosta kuckanja, odoh da gledam kako će porodica Crawley reagovati na činjenicu da je Sybil obukla pantalone.  

Započela sam drugu sezonu, i samim tim i Prvi svjetski rat. To me je podsjetilo na broj filmova sa tematikom iz Drugog svjetskog rata u odnosu na one iz vremena Prvog sv.rata

Na kraju sezone je Gwen konačno našla posao kao sekretarica zbog čega mi je jako drago. Ali, zato je više nema u drugoj sezoni, a na njeno mjesto je došla nova iritantna sobarica. Žao mi je što nema Gwen, baš mi je draga. Ali čim ona više nije u Downtonu njen lik gubi na značaju, ipak su u centru priče isključivo porodica Crawley i njeni radnici, i nisam ni mogla očekivati da vidimo više od Gwenine priče.

Cijeli ovaj dio oko rata, pretvaranja kuće u neku vrstu bolnice ili prihvatilišta za one koji se oporavljaju me je vratio na film Gonne with the wind. Drugi kontinent, drugi vijek, ipak osjetila sam neki slični šmek i probudila mi se želja da ga repriziram po xy put.

Što se radnje tiče fascinantan mi je momenat kada iritantni Thomas postaje neka vrsta upravnika Downtona, a ni Carson ni Robert se ne bune iako znaju da je lopov. Nevjerovatno. Kao da se boje otpustiti nekog ili odbiti zaposlenje.

Najviše me  trenutno zanima dalja priča Ane i Batesa. Ipak su se zaljubili i nije bilo u pitanje samo međusobno poštovanje kolega.

Imam osjećaj da se rasplet cijele serije završiti kada se tri sestre uspiju udati. Nikako da im to podje za rukom. Čini mi se da Sybil nije time opterećena. Mary voli Matthewa, ali ga je odbila iz njoj poznatih razloga. To što je spavala s onim Turčinom nije dovoljan razlog osim ako Matthew ne želi isključivo djevicu, a ne djeluje mi da je takav kompleksaš. Edith...postaje tužno koliko joj ne ide na ljubavnom planu i koliko je u sestrinoj sjenci. Dosta krivice nosi i Cora koja kao da ne vidi dvije druge ćerke pored najstarije. Nije ni čudo što je Edith prilično zavidna, mada je ne pravdam. Bilo je zabavno gledati je kako vozi traktor, skoro kao Sybil koja ne zna skuvati čaj pa pokuašava da nauči.

Dvije epizode me dijele od kraja treće sezone. Treća sezona mi je više prijala od druge, valjda kako je rat prošao, pa su se stvari unormalile. Serija mi jako prija kako se god okrene, uživam u ambijentu, manirima, toliko je sve prirodno i uvjerljivo da mi se čini da sam se i sama našla u nekoj aristokratskoj porodici s početka XX vijeka. Ono što mi je posebno zanimljivo je taj odnos između posluge  i vlasnika. Očekivala sam da će biti nešto slično kao u ostalim serijima/filmova s tom tematikom. Obično je prikazano kako su sluge/radnici tretirani kao robovi bez prava ili bolje reći kao mašine za rad bez razuma i osjećanja. To je vjerujem dosta blisko istini. Ali u Downtonu imamo nešto drugačije. Taj odnos različitih strana je mnogo ljudskiji, nema krajnosti  i prikazan je kao prirodan, spontan i korektan. Svi članovi aristrokratske porodice su zainteresovani kada se nešto dešava u životu nekoga od posluge. Kad je Mrs Patmore imala kataraktu pomoglu su joj da se liječi, Sybil je pomogla Gwen da nađe posao, kada je Mrs Hughes mislila da ima rak takođe joj je obećana pomoć i podrška... Posebno je divna njihova briga za Batesa i za Anu i radost kada se kooonačno njihova situacija riješila. Sad se pitam da li je negdje u takvom društvu postojala i takva porodica koja je svoje zaposlenike cijenila i tretirala kao živa bića?

Šokirala me je smrt Sybil. Iz cijele porodice mi je ona bila omiljeni lik. Nježna, dražesna i jednostavna osoba, s druge strana jaka i odlučna. Ne znam o čemu se radilo, da li je to bilo planirano ili je glumica morala da ode? Bilo je primjetno koliko se malo pojavljivala od kada se udala. Inače njenu udaju za šofera je Robert odobrio tek nakon što se sam zacopao u služavku.

Kada sam pomislila da će Edith konačno udati lik je ostavio pred oltarom. Pa užas. Ipak izborila se dobro s tim i nije polegla, naprotiv sada je našla zanimanje kojim želi da se bavi. Pisanjem. Djeluje mi da bi nešto moglo biti između njenog i njenog urednika. Nadam se da će joj se konačno posrećiti na ljubavnom planu. Što se uopšte desilo sa onim Patrickom? Je li stvarno preživio Titanic ili je to bila varalica? Čovjek je otišao i više ga niko ne pominje. Nadam se da neće ostati na tome.

Očigledno predstoje promjene u vođenju Downtona na Robertovu žalost, a na Matthewovo insistiranje. Još nisam sigurna da li će te promjene biti dobre za radničku klasu.

Još jedna neočekivana stvar je to što mi je bilo žao Thomasa. Nisam mislila da se i to može desiti. Trebao je nakon 10 godina rada da ostane na ulici i bez preporuke jer je gej, a kad je krao nisu ga dirali. Apsurd. Međutim, Bates je zaista ljudina, i odlučio mu je pomoći. Baš me zanima kako bi Carson i ekipa reagovali da je npr. Thomas ili bilo ko drugi ušao u sobu neke žene pogrešno protumačivši da joj se sviđa. To samo po sebi možda ne bi bilo tako strašno, ali biti gej je već nešto drugo. Sličan odnos postoji i prema Ethel koja se neko vrijeme bavila prostituisanjem. Carson je zabranio osoblju Downtona da idu u kuću u kojoj ona radi. Ali sve ovo je ustvari realna slika tadašnjeg društva, a u nekoj mjeri i današnjeg.

Toliko za sad. Od 4.sezone očekujem više promjena u samom rukovođenju imanja, Edithinu udaju    i malo turbulencija između Marry i Matthewa.

Odgledala sam četvrtu i petu sezonu.

Prvo, smrt Matthewa na kraju 4.sezone me je šokirala. Čovjek preživi rat, oporavi se od povrede i na kraju umre u udesu istog dana kada mu je rođen sin. Užas. Na momenat sam se pitala koliko će članova porodice preživjeti do kraja serije. Uplašila sam se da će Violet umrijeti kada se razboljela, a kasnije da će Edith stradati u požaru.

Nisam nikako komentarisala Violet i Isabel. Njihovo prijateljstvo mi je možda jedno od najdirljivijih iz svijeta serija. Stalno su zajedno, stalno negdje idu zajedno, a stalno se peckaju i podbadaju. Nikad ni sa jednom riječju nisu rekle jedna drugoj koliko se cijene i vole. Ali, to je ipak tako očigledno. To je prijateljstvo na djelu, a ne na riječima. Kada je Violet bolovala, Isabel ju je njegovala i danima se nije odvajala od njene postelje. Ali bukvalno nije ni spavala ni jela. S druge strane kada je Isabel izgubila sina Violet je nastojala da je trgne i vrati je u život. Ubjedljivo najdirljiviji momenat mi je kada se Violet rasplakala na pomisao da se Isabel udaje i da više neće provoditi toliko vremena zajedno. Divne su. A Isabel je prava dama i svekrva za poželjeti. Kažem to zbog njenog odnosa prema Marry. Sigurno joj nije bilo lako kada je u Marryin život ušao drugi muškarac, ali ona njoj prije svega želi dobro. Ne želi joj da cijeli život oplakuje muža, bez obziram što je to njen sin.  I Violet je dama, ali Isabel ipak tu prednjači. Ne po rangu nego po duši. Obožavam Violetine opaske, žao mi je što ih nisam pisala, genijalne su. Nerijetko me nasmiju.

Edith... Pa užas. Prvo se Patrick utopi, pa joj se svidi Matthew koji se zaljubi u njenu sestru, pa joj propadne vjeridba sa onim starijim aristrokratom, pa se se kao zaljubi u nekog zemljoradnika kod koga je vozila traktor. Onda je onaj aristokrata ostavi pred oltarom, i konačno dođe prava ljubav. Čovjek je bio oženjen za ženu koja je izgubila razum i od koje se po zakonu ne može razvesti. E onda kad se nazrelo riješenje, bude ubijen  u Njemačkoj, a Edith ostane sama i trudna. Ali, tu nije kraj. Otputovala je u Švajcarsku, porodila se, vratila se, dijete dala nekim farmerima da ne bi bila osramoćena... I onda tu kreće njena patnja, jer nije blizu svoje ćerke, a kod kuće gleda djecu svojih sestara, pa joj je farmerka zabranila da dolazi i viđa malu... Tačno mi je laknulo kada je konačno uzela ćerku kod sebe, i kada je konačno sretna uz nju.       Oni koji trebaju znaju da joj je ćerka, i zamislite, to što je rodila vanbračno dijete nisu doživjeli kao tragediju.

U petoj sezoni je uginula i Isis. Naravno, to je moralo tako biti, jer je od početka radnje prošlo 12 godina. Divna je kuja, podsjeća me na mog prvog psa. Takođe je to bila labradorka. Ubjedljivo najsimpatičniji Robertov  momenat iz serije jeste onaj kada je rekao Cori da neki njen prijatelj prestane maziti Isis, jer nije u redu flertovati sa psom koji ima gazdu.    

Mary mi opasno ide na živce zbog njenog odnosa prema Edith, ali opasno. U startu mi je Edith išla na nerve, ali Maryino nipodaštavanje i nedostatak razumjevanja za sestru je prešao mjeru. Ovako generalno se ne može reći da je bezosjećajna. Ne mogu da skontam njenu nemilosrdnost prema sestri. Inače, kao i uvijek ima gomilu muškaraca oko sebe i može da bira za koga će se udati.

Branson ode za Ameriku sa malom Sibby. Bilo je i za očekivati da izgradi svoj život van Donwtona. Ipak je u toj kući zet, a ne sin. Baš lijepo kako ga je Robert na kraju prihvatio i zavolio. :9+4650:

Bates i Ana... Više postaje naporno. Prvo on nepravedno optužen za ubistvo, a onda ona. A kada je prošla silovanje i sve što ide uz to, srce mi se steglo. Stvarno se nadam sretnom ishodu za njih dvoje, i da će konačno dobiti željeno dijete.

Gospođa Hughes i gospodin Carson su vjereni. Superiška.   Kad se samo sjetim kako je Carson pjevao od sreće kada je shvatio da ona ipak nema rak.

Bilo bi previše da pišem sve utiske o svim likovima, ali samo ću reći da su svi originalni. Gluma je izuzetna, svaka čast. Djeluju tako prirodni i stvarni. To posebno važi za gospođu Patmore i za Daisy. Bilo je svega par neinteresantnih i iritantih likova, ali nisu bitni. To su npr. obje ženske koje su se nabacivali Bransonu. Prvo Corina sobarica pa onda neka učiteljica.

Može se slobodno reći da su svi u Downtonu porodica, mislim i na poslugu. Ovo možda zvuči kao otrcano i kao kliše sa tv-a. Međutim, u Downtonu je to stvarno specifično. Prosto te likovi uvjere da im je stalo i da cijeni jedni druge. Nije ništa usiljeno i ne može se reći da je to neuvjerljiva i bajkovita priča. Jednostavno, porodica Crawley zna da cijeni ljude koji im vode domaćinstvo i bez kojih se ne bi znali ni obući. I kroz to poštovanje se rodi i neka vrsta ljubavi. Radnici im nisu potrošna roba nego osim platu i radno mjesto uživaju i vid zaštite i brigu od strane poslodavca.

Prilično se vezah za seriju. Bukvalno se tokom tih sat vremena koliko traje epizoda prebacim u tu epohu, baš je čaroban ambijent. I sad kada sam se propisano vezala ostaje samo jedna sezona do kraja.   Željno iščekujem sudbine svih likova.

Čini mi se da je glumac rešio da ode iz serije, pa su zato ubili njegov lik.

Šteta.

Mary mi je najmanje simpatična od tri sestre. Kompleksna je ona, poseduje hmm...izazovnu ličnost, samo što mi nije toliko prirasla srcu. Više sam brinula za sudbinu Edith, nego za njenu.

Da, upravo tako. U početku mi Edith nije bila simpatična, ali kasnije mi je prirasla srcu. Mary je imala i dobrih i loših momenata. Sva je kontradiktorna samoj sebi. Uporedi njenu brigu za Anu naspram odnosa prema sestri. Ne djeluje mi da je njen odnos prema Ani uzrokovan interesom da bi je kupila da joj bolje služi i da joj bude vjerna. Rekla bih da joj je iskreno stalo.

Detaljnije ću prokomentarisati seriju nakon što je odgledaš do kraja

Što će biti brzo s obzirom da sam sinoć opuvala pola sezone onako u komadu.


Branson se vratio. Drago mi je zbog toga, nisam očekivala da će se on i Sibby više pojavljivati. A pojavila se i Gwen. Baš sam se prijatno iznenadila. Napredovala je, udata je i dobro joj ide. Bila je na ručku u Downtonu i ispričala im kako joj je Sybil pomagala, i njihove dogodovštine. Baš je bilo lijepo sjetiti se događaja s početka i divne Sybil.   Inače, njen dolazak na imanje je uzrokovao Thomasovu ljubomoru. Sad je skontao da je zaglavio kao sluga, kao višak i da ne može tako lako naći sličan posao. Dobro sam rekla na startu, da bi bilo bolje da se ugledao na Gwen.

Još nešto me je vratilo na početak. A to je svađa Violet i Isabel oko bolnice. Tako je bilo i u prvim epizodama. Ali njihovi konflikti su tako...damski i simpatični. Koliko su različite toliko se  i obožavaju, sigurna sam.  

I Ana je trudna, i zahvaljujući Mary urađena joj se intervencija da se spriječi da opet pobaci. Iskreno se nadam da će dobiti dijete.   Ana i Bates su mi definitivno među najdražim likovima.

Nazire se moguća ljubavna veza Edith s nekim likom kojeg je upoznala kada je Rosein svekar organizovao negdje lov. Nadam se da će joj se konačno posrećiti i na tom planu. Na poslovnom planu joj ide dobro.   I drago mi je da ima svoj stan i izdavačku kuću s obzirom da imanje pripada Mary i njenom sinu. Tako ne mora zavisiti od sestre jednog dana.

Dovrših sinoć Downton.  Zato sam se jutros jedva ustala.

Ako kraj ijedne serije mogu nazvati savršenim to je ovaj. Happy end, da, neko bi možda rekao previše bajkovito ili čak sapuničarski. Ali, ne, ovaj happyend mi je poseban, i ovakva serija zaslužuje takav kraj zbog kojeg te prosto obuzmu emocije i budeš radostan sa likovima. Dakle, ništa ne bih promjenila, sve se završilo kako je i trebalo.   Drago mi je što su za neke likove samo dali nagovještaj, ali nam i nisu nacrtali. Veza Daisy i Andrewa, mrs Patmore i starog Masona, kao i Bransona i Edithine urednice...

Edith je konačno sretna i zadovoljna, kao i Ana  i John. To sam najviše isčekivala.    Mnogo mi se dopalo što je Edith prije objave vjeridbe saopštila svojoj goropadnoj svekrvi da ima vanbračnu ćerku. Takve stvari je najbolje na startu objasniti i raspraviti. Postupila je mudro.

Nisam tako mislila na početku, ali mi je drago što je Thomas postao batler. Red je da Carson odmori. Carsonova odanost porodici Crawley je fanatična. Lijepo je to, ali je on pretjerao. Više drži do njhove dobre slike u društvu, časti i do toga što će javnost misliti o njima nego sami članovi porodice. Odaniji im je nego svojim kolegama i saradnicima, u stvari između prvih i drugih bira prve što je pokazala situacije mrs Patmore. Bilo mu je bitnije da sa Crawleyijevi ne "osramote" jer će poći u njenu gostionicu na čaj nego budućnost žene sa kojom radi zadnjih 20 godina. Sreća pa su Robert i Cora razumni. Bilo mi je smiješno kada je Robert rekao da bi se Carson onesvijestio  da zna da Edith ima vanbračno dijete.  

Mary se udala, trudna je. Imala je, ako se ne varam, četvoro kandidata od muževe smrti, i bilo mi je i potpuno svjedeno s kim će završiti. Ipak, Blake je bio najsimpatičniji.

Dobro je što je Branson pokrenuo svoj posao da ne bi u potpunosti bio zavisan od imanja i porodice Crawley (iako ga gledaju skoro kao sina).  

I najbitnije, Robert je dobio novu kujicu i to ni manje ni više nego od Violet. Baš me je oduševio taj momenat i njen gest.  

I na kraju, sve u svemu od mene 10 za ovu seriju. Uživala sam zaista i uspjela da se povežem sa likovima. Pogledaću i film. Ne znam kakav je, koliko mu se radujem toliko i strahujem da mi pokvari ukus perfektnih poslednjih scena serije. (trauma zbog 5.sezone PB )

Inače, glumica Elizabeth McGovern (Cora) je u jednom od filmova iz Poirot serijala imala jednu od glavnih uloga i glumila je majku istoj glumici koja je u Downtonu bila Lavinia. U pitanju je Appointment with death.

Ako ipak budu, iz principa je neću gledati.

Nešto sumnjam u to.   Ni ja šestu sezonu PB (ako je bude) ne bih trebala gledati, jer je ipak nastavak na besmislice iz pete, ali mislim da ću ipak pogaziti taj princip.