Latino leksikon

Kako sam već rekla,  postoje TOP 3 serije koje su mi omiljene u odnosu na sve ono što sam gledala (i serije svih žanrova i telenovele). Međutim, kako se Agatha Christie's Poirot ubraja u serije, iako su u pitanju filmovi koji su snimani u toku 25 godina, sada ću se raspisati o najsjajnijem fiktivnom detektivu ikad. E sad, ako to kontam kao seriju, jako teško mi je svrastati negdje. Recimo da nikako ne ide nakon TOP 3, ali recimo da mi je draža od Clona, a tu negdje kao El Internado i Prison break. Po tome ispada da O Clone ispada iz TOP 3. Poenta je da Poirot nije klasična serija, jer se svaki film ili kraći film može gledati bez ostalih, i ne moraju se gledati po redu, pa je zato ne ubrajam u omiljene, klasične serije, ali je  podjednako volim. Možda i malo više. Nisam sigurna.      


Dakle...


1. Agatha Christie's Poirot (1989- 2013)

Prvi film iz ovog serijala koji sam gledala je bio "Death on the Nile" gdje glumi i Emily Blunt. Tada sam bila u prvom srednje,  i tada postajem Poaroov fan. Osim što mi je objektivno ovaj film ostao jedan od najboljih, posebno sam za njega vezana, jer sam taj DVD tada dobila od tate.  
Ono što me najviše oduševljava u ovom serijalu, a samim tim i u djelima Agathe Christie, jeste rješavanje slučajeva čistim intelektom. Dakle, nema tu forenzike, otisaka i slično, samo povezivanje najsitnijih i naizgled nebitnih detalja u jednu cjelinu. Kako bi rekao Poirot "red i metoda", psihologija i "male sive ćelije". Ti detalji koje Poirot zapazi, poveže i koju su mu sumnjivi na kraju i riješe slučaj, i kad se ponovo gleda film, djeluje "pa ovaj detalj je tako očigledan". Npr, u jednom filmu je po izgovoru, odnosno spelovanju slova "z" Poirot shvatio da ta osoba nije iz SAD-a, kako je rekla, nego iz Kanade, i sama ta laž mu je bila sumnjiva i pomogla mu u rješenju. Poaroov intelekt me zaista oduševljava, metode koje koristi, prava pitanja koja postavlja... Generalno su mi najdraži likovi iz fiktivnog svijeta oni koje krasi izuzetan intelekt + sjajne karakterne osobine. Poaro je vrlo svjestan svojih sposobnosti, sam sebe naziva najpoznatijim i najboljim svjetskim detektivom, vrlo je umišljen, ali to uopšte nije iritantno, čak simpatično. Prvo, nije umislio da je dobar u svom poslu, on to zaista jeste. Drugo, ne vrijednuje ljude po statusu ili intelektu, već po karakteru, i sve ljude, od putujećeg prodavca čarapa do čovjeka sa državnog vrha Engleske tretira na isti uljudan način. Spreman je da pomogne kad treba, da sasluša kad treba, da ne naplati kad treba, osjećajan i strpljiv... Ali ne dozvoljava da mu emocije budu na putu objektivnosti. Jednom smo ga vidjeli zaljubljenog, i ta žena se pojavljuje u dva filma. Oba puta su to bili interesantni momenti.


Poaro je i perfekcionista, izuzetno uredan, pedantan, tačan, precizan, ne toleriše kašnjenje, a toliko je opsjednut simetrijom da čak i kuvana jaja moraju biti iste veličine. Prepoznajem sebe u nekim od tih osobina. Ako ništa volim kuvana jaja za doručak, volim toplu čokoladu i volim da mi je svaka dlaka na glavi na svom mjestu.   I kao i on, preferiram putovanja vozom u odnosu na autobuse.   Ti stari vozovi iz tog vremena mi posebno oduševljavaju.

Urađen je odličan posao i sa fizičkim izgledom glumca, uvijek besprekorna odijela, lakovane cipele bez trunke na njima, uredna, zaglađena frizura sa svakom dlakom na mjestu, i džinovski brkovi, ali uredni i simetrični. Npr. i Peter Ustinov je glumio Poirota, i on je bio izvanredan glumac, ali po načinu na koji je dočarao Poaroa, Davidu Suchetu nije ni do koljena. Osim toga ni njegov izgled nije tako upečatljivo dočarao pedantnog Poaroa koji voli da se licka. Ekipa kostimografa, frizera i šminkera je zaista obavila fantastičan posao što se cijeni. Cijelu tu epohu 20ih, 30ih i 40ih godina prošlog vijeka su dobro  prikazali, i London i seoski ambijent.

Kako već i rekoh, David Suchet je savršen izbor za tu ulogu, njegov engleski jezik s francuskom akcentom i riječima, njegovi maniri, njegov pogled, osmjeh, bukvalno je svaki dijelić svog bića i fizičke pojave unio u tu ulogu. Pročitao je sva dijela, i sa sobom na snimanje nosim svoju bilježnicu sa svim Poaroovim osobinama i običajima. Jednoj je zaboravio ponijeti  i nije bio siguran da li Poaro stavlja 2 ili 3 kockice šećera u kafu. Ni ostatak ekipe nije ništa lošije odabran. Dobri, pošteni i pomalo smotan Arthur Hasting, sekretarica Miss Lemon koju Poaro obožava da zadirkuje, grubi, neotesani i ponekad, usudiću se reći i pomalo glup, glavni inspektor Japp su sjajno dočarani od strane Hugha Frasera, Pauline Moran i Philipa Jacksona. Njih četvoro su tandem snova!   U nekim epizodama su svi četvoro tu, u nekim samo neki od njih, a u nekima je Poaro sam. Otkačena spisateljica Ariadne Oliver mi je posebno zanimljiva i odlično interpretirana od strane glumice Zoe Wanamaker. Baš se pitam da li je Agatha unijela i sebe u lik Ariadne, pošto je Ariadne spisateljica detektivskih romana i takođe ima svog detektiva o kojem najčešće piše.  


Interesantno, tek sam skoro, negdje početkom prošle godine pogledala cijeli taj serijal hronološki, kako je i sniman. Nisu snimane priče po istom redosledu knjiga. Npr. film "The Mysterious Affair at Styles" je snimljen tek u trećoj sezoni, a to je prvo pojavljivanje Poaroa gdje vidimo sam početak njegovog boravka u Engleskoj. I početak njegovog nerviranja što svi misle da je Francuz, a ustvari je Belgijanac.   Kako rekoh, sve sam epizode gledala bar dva puta, a neke i nebrojeno puta. Ali, nikad nisam po redu. I kad sam ih pogledala po redu, skontala sam koliko je David Suchet radio na svom liku prije snimanja prve epizode. Nije on vremenom napredovao i postajao bolji, on je od prvog momenta jednako odličan kao i nakon godina i godina snimanja!

Kako i rekoh, Death on the Nile mi je najdraži film, i jedan od onih (kako i sam naziv govori) koji se ne odvijaju u Engleskoj. Kroz neke od epizoda vidimo područje Mesopotamije, Egipta, Grčke zatim bilo je i Francuske, Belgije itd. Inače je Agatha dosta putovala istokom, jer je njen muž bio arheolog, ili tako nešto, te zato često provlači ta područja i zanimljivosti  o tim područjima kroz svoja djela. Kao najdraže filmove, dalje izdvajam i  "The ABC murders",  "One, two, buckle my shoe", "Hickory dickory dock", "Murder on the links", "Dumb witness"   (nijemi svjedok je preslatki psić koji Poarou pomaže u istraz), "The murder of Roger Ackroyd", "Lord Edgware dies",  "Evil under the Sun", "Five little pigs",  "Sad cypress",  "Cat among the pigeons", "Third girl", "Three act tragedy", "The Clocks", "Elephants can remember", "Dead man's folly" i "Death in the Clouds".

U principu sve dugometražne jako volim, ali eto, navedene posebno izdvajam. Filmovi koji mi se nisu svidjeli su "The Big four" (nije do filma, prosto je knjiga naporna i teško shvatljiva, dva puta sam pokušavala da je dovršim) i "The Labours of Hercules" (previše turobno i mračno, bez dinamike, cijela radnja se odvija u planinskom hotelu iz kojeg ne može nikud zbog snježnog nanosa). Treći kojeg ne volim je "Curtain: Poirot's last case", ali ne zato što je loše, naprotiv dobar je, već zato što mi je previše tužan. Naime, Hercule je star i u kolicima, i riješava svoj zadnji slučaj nakon kojeg umire.    Ova tri sam gledala "samo" dva puta, ovaj u sredini možda 3.


Što se tiče kraćih filmova od 50 minuta, neke više volim, neki su manje dragi, ali su mi u suštini svi dragi, s tim što najveću prednost imaju oni gdje su u pitanju slučajevi ubistva. "The Third Floor Flat" mi je posebno drag, jer sam tu pogodila ubicu.   Izdvojila bih i  "The Adventure of the Clapham cook",  "Four and twenty blackbirds", "Triangle at Rhodes", "Problem at sea", "The Dream", "Wasps' nest", "The Tragedy at Marsdon Manor",  "The Mystery of the spanish chest",  "The Chocolate box," "The Theft of the royal ruby", "The Adventure of the cheap flat" ,  "Dead man's mirror" i "The Affair at the victory ball."

Jedna od omiljenih knjiga "The murder in Orient Express" mi ne spada u omiljene filmove, ok je  i taj, ali ima mnogo boljih. Često je knjiga mnogo bolja od filma. S druge strane, ima i filmova koji su mi se više dopali od same knjige, tipa "The mistery of the Blue train". I naravno ima  i onih gdje su mi i knjiga i film podjednako dobri. Nisam pročitala sve knjige, prošle godine sam nabavila poslednju koja mi je falila u kolekciji. I krenula sam da ih čitam po redu kako su pisane bez obzira da li sam ih već čitala ili nje. Jedva čekam ljeto, jer je poseban gušt sunčati se i čitati Agathu. Kad već osjetim da gorim uđem u more da napravim pauzu.   Sad mi jedino fale kolekcije kraćih priča, nadam se da ću i to naći ove godine na sajmu.

Dok sam išla u srednju školu izlazili su Hercule Poirot DVD-evi, i sve sam ih kupovala, ako je film bio na TV-u obavezno se snimalo na video kasetu. Kasnije, zahvaljujući čarima interneta, sam ih sve poskidala.  

Evo nekih od simpatičnih Poarovoih momenata:

- u pokušaju da bude skroman jednoj klijentkinji kojoj je riješio veliki životni problem je rekao u fazonu "nije to ništa, madame" dok je Hastings zaprepašteno gledao Poaroovo ispoljavanje skromnosti. Paoro je kasnije na to rekao da će biti najskromniji čovjek na svijetu, od njega skromnijeg neće biti. Čak i u "skromnosti" mora da bude najbolji.  

- njegova sekretarica  miss Lemon i Hastings donose 4 sladoleda za njih troje i Jappa,  i kažu Poarou "Za Poaroa nema sladoleda, jer loše utiče na male sive ćelije", a Hastings je dodao "Zato ću ja pojesti dva, jer su moje ionako mrtve"

- na kraju jednog filma jedna žena zaprepašteno konstatuje da je i ona na jednoj kobnoj večeri mogla popiti otrovano piće koje je kružilo na poslužavnicima, a Poaro dodaje "Ne, madame, moglo je biti i gore. Mogao sam to biti i ja".  

Ima raznoraznih simpatičnih situacija sa Poaroom i njegovom ekipom, ali toliko od mene. Ko bi to sve popisao.  

Ovim serijalom je obuhvaćeno skoro sve što je Agatha napisala o Poarou.  Kratka priča "The Lemesurier Inheritance" nije uopšte ekranizovana. 12 kratkih priča iz kolekcije  "The Labours of Hercules" su sve obuhvaćene jednim istoimenim filmom (uzeli su djelove iz više priča i objedinili ih u filmu). Nije ekranizovano ni pozorišno djelo "Black cofee" koje je pretočeno u knjigu od strane Charlsa Osborna. Takođe nije ekranizovano ni nekoliko priča koje je Agatha kasnije pretočila u romane ili prepravila i napravila od njih druge priče. Međutim, ekranizovane su te druge priče, tako da je bilo besmisleno snimati isti zaplet dva puta. To su uradili jedino sa pričom "Mistery of the Blue train" i "The Plymouth Express". Kratku priču "Poirot and the Regatta Mystery" je Agatha ponovo napisala, ali je promjenila i stavila Parkera Payna kao glavnog junaka te ni ona nije ekranizovana.

Britanska književnica Sophie Hannah je uz odobrenje Zadužbine Agathe Christie nastavila da piše djela o Poirotu. Imam jednu knjigu, nisam je još pročitala i nisam oduševljena dodavanjem još priča o njemu s obzirom da je Agatha stavila tačku na njega u romanu "The curtain".  



2. Only fools and horses - Mućke (1981 - 2003)

Humor ove serije je jedinstven i neponovljiv. Situacije, dijalozi, izbor glumačke ekipe, sve je  za 10ku. Bilo je nekih bezveze epizoda kojim nisam oduševljena, ali zato ogromnom većinom jesam. Ovaj humor je nekako zdrav, nema nepotrebnog debilisanja ili karikiranja. Osim toga priča prati realne likove iz londonskog svijeta, koji ne pripadaju eliti i koji se snalaze i preživljavaju kako umiju, i situacije u koje ulaze postaju smiješne spontano. Ne znam kako bih objasnila, jednostavno ne radi se o nečemu što je na silu smiješno. Omiljena epizoda mi je specijal "Miami twice" u kojoj Dell Boy i Rodney ostvaraju svoj san i odlaze u Miami na odmor. Rečenica "This time next year we will be a millionaires" je ušla u istoriju, kao i Trigerova opaska "Ako bude dječak daće mu ime Rodney po Dave-u"



3. Gran Hotel (2011 - 2013)

Što reći, španska produkacija, sjajne lokacije, fanstastična zgrada Gran hotela, zanimljiva misterija, lijepa ljubavna priča, sjajni glumci...


4. Hispania la leyenda (2010 - 2012)

Tužna i realna priča smještena u drugi vijek prije nove ere, u vrijeme Rimske republike. Glavni lik, Viriato je istorijska ličnost, i on se sa grupom ljudi bori protiv rimske gvozdene vladavine. Ovdje nema nimalo uljepšavanja, priča je surova, jer, naravno, potlačeni su ti koji stradaju. Inače, zanimalo me je i kakva je to serija zbog koje je Ana de Armas napustila Internat.  


5. ER (1994 -2009)

Doktorska serija... Mada, nikad je nisam dovršila.


6. Incantesimo (1998-2008)

I još jedna doktorska, samo sa više ljubavnih zapleta i sa većim akcentom na privatne živote likova.


7. Mc Leod's daughters (2001 -2009)

Lijepa, životna priča, smještena na rančevima Australije.