Latino leksikon

2.Kad je glavna junakinja trudna,otac djeteta je 100 % uvijek glavni junak-

Pa naravno, kad je prvi uvijek pravi i jedini.

nego da namerno manipulišu gledaocima kako bi prihvatili loš standard i kako se ne bi borili za bolju budućnost. Ovo kažem zato što se u Mexicu i pojedinim južnoameričkim zemljama zaista loše živi, a kriminal i korupcija cvetaju. Telenovele tu dođu kao sredstvo manipulacije narodom.

...bih isto stavila u kategoriju odvraćanja naroda od napuštanja zone komfora i podsticanje na očuvanje statusa quo.

Nisam razmišljala o tome da na taj način žele namjerno da pošalju poruku da se lošim standardom jednostavno trebaju pomiriti. Ne znam da li im to uspjeva, ali ako je to zaista cilj onda smatraju stanovništvo izuzetnom glupim i opet ih vrijeđaju na taj način.

- e da, ako si negativka za doručak jedi "samo voće", a za ručak i večeru "samo salatu"

I sok od narandže uz doručak.

- po kući se hoda u štikletinama, izuvanje je nepoželjno

čak i kad se leži u krevetu ili na kauču. Važi i za muške likove samo što nisu u štiklama.

- ako si na samrti bolje bi bilo da prisutnima izrecituješ čitav "Gorski vijenac" nego da im otkriješ tajnu od životnog značaja

 Ovoga sam se sjetila naknadno, ali sam pretpostavila da ćeš ti dodati. Omiljeni takav momenat mi je u Rosalindi. Žena umire, i od bitnih stvari samo uspije reći mužu da jedna ćerka nije njegova. Naravno da nije upotrijebila riječi nije naša. I tako je čovjek dugo vremena mislio da ga je žena prevarila, a ustvari je njihova  novorođena beba umrla tokom njegovog odsustva, i žena je odlučila da podiže bebu svoju sestre kao svoju.


Dodala bih još i ovo:

- ako glavni lik spava sa drugom ženom koja nije glavna junakinja onda je ili pijan ili pod uticajem tableta koje su u piću, ne može se desiti da ga je druga žena jednostavno privukla
- ako glavni lik spava sa drugom ženom koja nije glavna junakinja onda ustvari nije spavao s njom, jer je bio toliko pijan da se ničeg ne sjeća, ali ona ga je uvjerila da su spavali i da je tada i ostala trudna
- pisanje velikih istina putem pisama koja uvijek padnu u pogrešne ruke, a inače osobe kojima su pisma upućena često žive u istoj kući u kojoj je i "pošiljalac"

Kad smo kritikovali sada je red i da malo hvalimo telenovele.

Od klišeja koje imamo relativno često, moj omiljeni  (da, imam omiljeni ) jeste tematika blizanaca sa karakternim razlikama. E sad, kao i sve drugo, i ovo je odvedeno u krajnost, jer je jedan blizanac/blizankinja oličenje dobra, dok je drugi/druga oličenje zla.  Izuzetak su Lucas/Diogo/Leo u "Clonu" što je možda i najinteresantniji primjer jer nisu u pitanju krajnosti u razlikama karaktera, te je to i  najteže iznijansirati. Ipak, u ovom slučaju mi krajnosti ne smetaju. Uvijek su mi bile interesantne priče s blizanicima, kada jednu osobu vidimo kako tumači i pozitivnu i negativnu glavnu ulogu, ali i kada nisu obavezno u pitanju glavne uloge. (npr. Aylin Mujica u "Marini"). Interesantne su mi scene s blizancima, ubacivanje blizanaca u isti kadar (zamišljam kako glumci kada to snimaju ustvari pričaju sami sa sobom ), praćenje glumice koja mjenja izgled, frizuru, pa čak i boju glasa da bi dočarala te uloge.

Posebno izdvajam telenovelu "La Otra" i Yadhiru koja je to fenomenalno odradila i napravila razliku između pozitivke, negativke, pozitivke koja prolazi transformaciju i pozitivke koja preuzima identitet negativke. Inače, ovo je, mislim, jedini slučaj u kojem osobe koje su identične nisu blizanci što znam da je nemoguće, ali mi to nije smetalo i bilo mi je jako interesantno. Paulina i Paola su mi nezaboravne u "La Usurpadori", da nije pojave Paole Bracho ovu telenovelu ne bi ništa izdvajalo u moru limunada. U "La casa de al lado smo imali čak dva para blizanaca, mada nisam vidjelu potrebu da uvođenjem Raquel u priču. I meni drag Gabriel Porras je imao tu čast da se okuša u ulogama blizanaca u "Los Miserables" i bio je ok u obje uloge, mada, opet, to je bilo samo otezanje priče.

Evo onih stvari koje me najviše privlače u svijetu telenovela.

-španski jezik koji mi se izuzetno sviđa Mada mi je izazivao glavobolje pred usmene ispite iz italijanskog zato što me je bilo strah da mi se otme neka španska riječ - srećom to mi se nikad nije desilo  Razumijevanje španskog jezika mi je veoma korisno kada pronađem tekstove  ili klipove na španskom jeziku o nekoj temu koja me interesuje, tako da učenje jezika smatram jednom velikom prednošću koje pružaju sapunice.

-latino muzika -  ima posebnu čar, mada ok, može se ona slušati i bez gledanja sapunica, ali za većinu divnih pjesama u kojima uživam ne bih drugačije ni znala. Osim toga, pjesma mi zvuče ljepše i doživljam je emotivnije kad me asocira na telenovelu, likove i radnju u koje sam se "uživjela"

-upoznavanje njihovih gradova i pejzaža Uživam u primorskim pejzažima, a skoro toliko i u rančerskim. Kao posebnu čar bih dodala i konje, divna stvorenja, koji su neizbježni u telenovelama koje su smještene na imanjima.

-izostanak vulgarnosti, golotinje i nasilja u najvećem broju slučajeva Izuzimam telenovele u kojima je serijski ubica glavna tema kao npr. ATM. Većinu narko serija nisam gledala, pa ne znam kakva je tu situacija, ali opet ta tematika vuče za sobom teške scene, to se zna. Ovdje govorim o klasičnim telenovelama gdje nema spornih scena.

- Vezano za prethodnu stavku, sviđa mi se i potenciranje porodičnih i moralnih vrijednosti, samo što se nekad ide u krajnosti pa predstavljaju predbračni sex sa voljenom osobom kao nešto nemoralno.

-zadovoljena pravda Jeste nerealno, jeste bajkovito itd., ali volim kada pravda i istina na kraju trijumfuju, i kada kraj svakog lika bude po zaslugama. Bar u telenovelama želim odmoriti od nepravde.

-prijateljstva Jedan profesor nam je davno pričao da su prikazi komšiluka u kojem se svi drže kao jedno i pomažu jedni drugima, realni. Mene dirnu te scene kad se svi zajedno raduju tuđoj sreći, i kad se svi zajedno drže u nesreći. Ali, gotovo uvijek je to praćeno manjkom privatnosti i trpanjem nosa u tuđe stvari što je blago rečeno iritantno.

- ljubav Da, ljubav, glavna tema. Priče su uglavnom previše romantične i zašećerene, ali opet mi se dopada način na koji predstavljaju kakav treba da bude idealan odnos muškarca i žene, koliko je bitan izbor bračnog partnera, i da je brak nešto ozbiljno u što ne treba ulaziti s mišlju "ako ne funkcioniše postoji razvod" nego s mišlju da „oboje želimo da to funkcioniše, i daćemo sve od sebe da bude tako.“ Dodala bih i stavljanje akcenta na sklapanje braka iz osjećanja naspram braka koji je isključivo sklopljen zbog interesa ili hira kao pozitivnu stavku.


-upečatljivi likovi Pored svih mana dijaloga i scenarija, postoji dosta upečatljivih i složenih likova iz čijih priča se može izvući pouka i o kojima se može diskutovati. Isto to važi i za ljubavne priče.

- glumci i glumice Latinoamerikaci/nke zaista znaju biti lijepi i zgodni u paketu.   Ima dosta dobrih glumaca/glumica koji su i harizmatični i privlačni, imaju cijeli paket, što bi se reklo, i često čine i neprivlačne priče privlačnim.


Ono zbog čega najviše gledamo serije, a posebno telenovele jeste upravo opuštanje, bijeg od realnosti, odmor, trenutno zaboravljanje na probleme. Telenovele i daju tu prednost što se lakše možemo isključiti i opustiti s obzirom na neke od stavki koje sam navela (nema nasilja, nema vulgarnosti, ljubav i pravda pobjeđuju...)

Joj, mene ova činjenica najviše nervira   Možda sam čudakinja, ali prija mi ogoljenost i surovost u serijama (i telenovelama),

Kod mene to važi za filmove i serije. Kad su telenovele u pitanju više volim da na kraju pravda bude zadovoljena, mada nisam za krajnosti i za previše bajkovite priče. Na kraju krajeva, uvijek postoje likovi koji su stradali i patili, i nemaju sretan kraj, samo što nisu glavni. Može se reći da volim zlatnu sredinu, telenovele koje su drugačije, ali ne i pretjerano surove.

E sad,  za Alguin te mira koju baš volim se može reći da jeste surova tematika, ali to je tip telenovele koja mi prija, jer je nekako sve bilo lijepo upakovano. Za njom idu i Donde esta Elisa i La casa de al lado.

Izdvojila bih  La Patronu kao klasičnu priču koja vrijedi pažnje.

Od klasičnih Televisa presenta telenovela kao primjer priča koje najviše cijenim i volim izdvojiću El manantial, Mi pecado i El color de la pasion.
Sin rastro de ti je pohvalan iskorak, i prijao mi je, ako izmemo greške s kraja o kojima smo diskutovale. Caer en tentacion koju trenutno gledam mi izuzetno prija, ozbiljnija je priča, a ima i dozu misterije.

Ovih nekoliko telenovela koje sam navela su otprilike pokazatelj onoga što volim u svijetu sapunica. Imaju sretan kraj ( za CET tek treba da vidim), ali bih ja to u nekim slučajevima nazvala "uslovno sretnim krajem". Mnogi pozitivni likovi su stradali, i za njih nije bio sretan.

Stvar mi je navike stečene u ranom detinjstvu kada su se telenovele pratile na TV-u i nije se moglo birati, nego šta se emituje - to ti je.

Da, na ovo sam zaboravila. Čisto sumnjam da bi mi kao odrasloj bile interesantne da nije bilo toga što sam ih gledala u djetinjstvu, i što mi stvaraju uspomene.

(Ana,meni je životni san otići u Meksiko (čak bih voljela i živjeti tamo,točnije,živjeti u Mexico cityu,zaljubljena sam i obožavam taj grad,meni najljepši grad na svijetu iako sam ga vidjela samo na televiziji i u telenovelama),ali problem su pare,preskup je to put (zašto je Meksiko toliko daleko         ,nikako da se skupi,već godinama pokušavam uštedjeti za taj put,ali je teško)-oduševljava me njegova veličina,zgrade,arhitektura;Cancún,Acapulco-oduševljavaju me prekrasne pješćane plaže i kristalno bistro i čisto more,nestvarna svjetloplava boja vode....Meni su svi meksički gradovi i sela jednostavno prekrasni,arhitektura me fascinirala.

I ja vam se pridružujem u ovim željama. Trenutno mi je taj put neizvodiv, ali nikad se ne zna. Primorski regioni imaju prednost.  U zimskim danima maštam o Cancunu. Životna želja mi je živjeti negdje gdje se skoro cijele godine može kupati.