Latino leksikon

U prošlom krugu sam nabrojala 9 omiljenih telenovela od kojih sam dvije opisala. (1. Pasion i 2. La Otra ) Pošto nisam sigurna da li ćemo imati treći krug ja ću sada opisati ostalih 7 omiljenih.

Već sam pominjala da me za neke telenovele vezuju uspomene, za neke dobra priča i kvalitet, a za neke i jedno i drugo. Doduše mene vežu uspomene za sve telenovele koje sam gledala, na neki period života, ali sada kada kažem uspomene podrazumijevam ono što i većina nas - one starije, klasične telenovele koje smo gledali u djetinjstvu ili u tinejdžerskoj dobi. Počeću sa onima za koje me vezuju obje stavke.


3. Entre el amor y el odio

Ova telenovela ispunjava dvije osnovne i najvažnije stavke od kojih ide sve ostalo. Upečatljiv protagonistički par  i sjajni, nesvakidašnji negativci i odabir glumaca koji tumače te uloge. Po mnogo čemu je ova telenovela klasična, imamo siromašnu i napaćenu glavnu junakinju i bogatog glavnog junaka koji je u početku ne simpatiše, i negativce koji ih, vođeni interesom, žele razdvojiti. Međutim, ta klasična priča je prošarana mnogim teškim i tragičnim dešavanjima. U stvari, obilovala  je teškim scenama, i tragedijama. Gabrielove scene borbe, stradanje  Jose Alfreda, njegova koma i nepokretnost, silovanje Fuensante, Gabrijelova nasilna smrt, smrt Ana Cristininog (Fridinog) sina, pokušaj Ana Cristininog samoubistva,  stradanje Animasa u napadu lava, Fridina bolest, ona i Marcial onako unakaženi u zadnjim epizodama... Bilo je još toga, ali ove su mi svakako ostavile najdublji utisak. Maria Magdalena je baš tragičan lik, izgubila je muža, pa sina, pa prošla kroz dugu Alfrdovu komu i bolovanje...

Susana Gonazalez je tada zaista pokazala što zna, a ona i Cesar Evora su mi zaista sjajan par. Oboje su odlični glumci koji znaju prenijeti emocije, i zato su od klasičnog para napravili priču koja se dugo pamti. Cijeli njihov odnos ljubavi i mržnje je interesantan, pogotovo s njegove strane, jer je on zaista pokušao mrzjeti dok mu je iz svake pore izbijala emocija prema njoj.

Frida i Marcial su nezaboravni tandem negativaca koji će se teško ponoviti. Čitala sam da su se Sabine i Alberto jako dobro slagali, i da im je bilo zabavno snimati zajedničke scene te ponovo dolazi do izražaja koliko je bitan odabir glumca, ali i odabir para. Bilo je more negativaca i negativki u telenovelama, ali ovakav paket negativac & negativka se gotovo i ne viđa.


4. Rubi

Nju sam najviše puta reprizirala. Ovdje mi je prva prednost odlično odabrana glumačka ekipa, a druga to što sam mogla da se emotivno povežem sa likovima. O sjajnoj Eleni sam već pisala, pa da se ne ponavljam. Ona i Hector kao par su pun pogodak i dosta su dali vrijednosti ove telenovele. Dalje, ono što me posebno pogađa je narušeno prijateljstvo dva bliska prijatelja i njihovih porodica što se tragično završilo. Zbog čega? Zbog toga što čovjek često ne koristi mozak zbog naleta hormona i zbog toga što pažljivo ne razmisli o izboru partnera za cijeli život.
Rubi je lik koji se donekle može razumijeti, dakle realan lik koji mrzi siromaštvo i sve što ide za siromaštvom i želi da izađe iz toga. S tim se mnogi gledaoci mogu identifikovati. Ali njena priča je pokazatelj da cilj ne opravdava sredstva, da je za trajnu životnu promjenu potrebno malo više vremena i truda i da izgled nikako ne možemo definisati kao kvalitet koji određuje suštinu nečijeg bića. Rubi je svima bila lijepa, dok o onome unutra niko nije ni razmišljao. Sigurno je tome učena od djetinjstva, i najvjerovatnije roditelji nisu uočili falinke u njenom karakteru i narcisoidni poremećaj koji se kod nje javio. Uz to je bila okružena muškarcima kojima glava služi za frizuru. Posledice? Njena propast i propast muškarca koji nije gledao dalje od njene lijepe pojave u mini suknji i njenog lijepog lica.

5. El Manantial

"Izvor" je opet priča za koju me vežu i uspomena i kvalitet. Ovo je ona od klasičnih priča koje vrijede pažnje. Tada me je sam naziv privukao na gledanje. U hrvatskom časopisu "Tena" kojeg sam redovno kupovala je izlazio sadržaj epizoda, i čitala sam  o toj telenoveli i Alfonsini i Alejandru. Moje sreće kad se počela emitovati u CG. Cijela priča o dvije zavađene porodice, o imanjima i izvoru koji u stvari pripada Alfonsininoj porodici mi je bila interesantna. Gradić u kome je snimana serija, imanja i ona rijeka su mi davali posebnu čar. Glumačka ekipa je dobro odabrana, Adela i Mauricio Islas su takođe bili pun pogodak kao par. Margarita je najbolja uloga Daniele Romo, a i Alejandro Tomassi i Karyme Lozano su odlično odradili posao. Na scenario, glumu  i odabir glumaca se ne može naći zamjerka, i ova priča je jedna od onih klasičnih, ali ne pretjerano naivnih sa glupom radnjom i glupim dijalozima. Ima dobru priču, interesantno isprepletan odnos porodica glavnih junaka i glavnu junakinju koja se nosi sa traumom iz prošlosti, ali koja nija plačkava i naivna do bola.


6. La Patrona

Ovo je jedna iz novije dobi za koju me prvenstveno vežu kvalitet i odlična priča koja ni u jednom momentu nije nezanimljiva. "La Patrona" je označila i Aracelyin procvat kao glumice. Ovdje mi jedino smeta odabir glavnog glumca, ali hajde. Gabriela kao lik je potpuna suprotnost junakinjama koje smo navikli gledati. Žena koja radi u rudniku, koja je rodila sa 16 godina, i koja je prisustvovala mučnoj smrti svog oca. Interesantan mi je bio i njen odnos sa maćehom, koju nije trpjela, ali je kasnije jako zavoljela. Nakon osmogodišnjeg boravaka  ludnici u nehumanim uslovima postala je samo jača, ali i sposobna da i dalje voli. Dalje, Antonia Guerra je jedna od onih nezaboravnih negativki, likovi Gonzala Garcie Vivanca i Diega Soldana su takođe odlični.  Ovo je telenovela koja se bukvalno gleda u jednom dahu.


7. Alguien te mira

Ne znam ni koliko filmova sam pogledala sa ovom tematikom, a tu su još i kriminalističke serije i romani. Ovakva tematika u telenoveli je za mene bila baš doživljaj. Glumačka ekipa je odlično odabrana! Čak mi je ovdje najslabija karika Danna Garcia i njena glavna junakinja koja mi je bila najmanje bitna. Ja sam ovo gledala par godina nakon emitovanja, onako u jednom letu, i znala sam od starta ko je ubica, ali mi nije zato bila manje interesantna. Tematika je surova, ali ublažena je sa ljubavnim pričama, sa donekle komičnom Lucy i Pedro Pablooom (njegovo ime mi je ) Kao što već ranije rekoh, ovdje mi je sve dobro upakovano u jednu priču. Da ne zaboravim policajku Evu, jednu od omiljenih ženskih likova. Par policajka - serijski ubica se ne zaboravlja tako lako.


Za naredne dvije telenovele me vezuju isključivo emocije i uspomene.


8. Rosalinda

Njeno ime, pojava, držanje i glasić su mi bili  toliko prijatni da i dan danas uživam u njenoj pojavi. Klasična junakinja klasične priče, ali za razliku od svih priča iz tog vremena ona je bila daleko od odrpane, neuredne i nekulturne divljakuše, naprotiv, plijenila je nježnošću i izgledom. Svjesna sam svih rupa u priči, ali mogu da ih zanemarim  zbog uspomene koju priča budi. Glavni junak je bio pijanista  i te scene u kojima svira klavir dok se Rosalinda zaljubljuje u njega, scene dok on svira i pati za njom, scena kada se nakon gubitka pamćenja na njegovom koncertu svega sjetila me baš dotaknu, a inače nisam tip koji se nešto pretjerano topi na junake klasičnih priča. Priča kao priča nije loša, njena majka je optužena za ubistvo njegovog oca što će kasnije i biti činjenica koja će među njima napraviti razdor. Lupita Ferrer je kao negativka bila grozna, prava karikatura. Ali, nju mogu zanemariti, pošto je upravo ono što ovdje najviše  volim glavna junakinja. U vrijeme kad sam je gledala sam se posebno oduševljavala njenim izgledom, kosom, šminkom i stilom odjevanja, pa mi nekako i danas njena pojava budi lijep osjećaj. Ali većinu njenih kombinacija bih ja danas nosila, toliko su dobre da mi ne djeluje da su 90. godine u pitanju, danas mogu proći kao novije. Frizure su bile fenomenalne, i zaista mi ona ostaje kao junakinja sa najljepšom pojavom, o čijem se izgledu najviše vodilo računa. Bila je nježnog izgleda, lijepa, privlačna, ali u toj ljepoti je bila samo prefinjenost, ništa "prljavo" ni vulgarno.


9. Luz Maria

Prva telenovela koje se baš živo i detaljno sjećam, i mislim prva koju sam gledala od prve do zadnje epizode bez prekida. Samim tim što je prva se ovdje našla inače da sam je kasnije gledala, vjerovatno ne bi. Ono što mi se kod nje najviše sviđa je činjenica da je na kraju serije slavlje povodom ulaska u 20. vijek, a ne vjenčanje. Vjenčanje glavnih je bilo u sredini, i nakon toga, kada čovjek očekuje da je sve riješeno i da su svi sretni, kreće nova etapa sa novim likovima  i zapletima. Bukvalno kao dvije sezone u samo jednoj. Bila sam oduševljena  manirima, enterijerima, gradovima, odjećom, haljinama iz tog vremena, frizurama i da, Angelininom frizurom koju sam tako željala da sama nosim. Da radnja nije bila smještena u prošlosti vjerujem da mi ne bi bila upola zanimljiva. Kad sada pogledam neke scene, i kad čujem najavnu numeru, a posebno peruanski akcenat automatski se vratim u to vrijeme. Ljubav Luz Marije i Gustava nije nesvakidašnja, ono bogataš i siromašna djevojka koja otkrije da je ćerka bogataša, njegova zla žena koja se pretvara da je invalid, pa ta činjenica pobija onu da glavni par pravi preljubu. Ali za moje godine i jedan od prvih susreta sa takvim pričama sve to mi je bilo zanimljivo, čak i posluga sa svojim ponašanjem i svojim dešavanjima.


Ima mnogo kvalitetnijih priča od nekih koje su ubrojane u ovih 9 i koje takođe volim, ali ove izdvajam kao one za koje me vezuje neki poseban osjećaj.

One koji bi spadale u najomraženije ne bih nikad ni gledala do kraja, a većinom su u pitanju debilne komedije. Najsvježiji primjer je "Amores con trampa".

Ali što se tiče ovih "normalnih" ne volim i nije mi legla "Destilando amor" valjda što je to bila po treći put ista priča, jedino su kafu zamijenili tekilom, mada se prve "Kafe sa mirisom žene" jedva sjećam. Najdraža mi je Aztecina verzija "Cuando seas mia" sa Silviom Navarro. Kod DA je prvo pogrešan izbor glavnih glumaca pa sve dalje. Mislim ono za dvoje mladih ljudi koji su (čini mi se) još bili nevini oni odaberu glumce od 37 i 47 godina.